samo medo

subota, 07.04.2007.

a sta drugo, nemam nista ljepse da kazem :)

u posljednje vrijeme se malo toga lijepoga dogodilo u mom zivotu.. i ne volim zamarati ljude sa time, pa i ako ne moraju citati :)

skaska, ako mislimo na isto TO, moje TO je otvoreno... pa, prije neke tri godine, vidis kako se brojke rimuju :))) ali puno je toga izbrisano, puno toga bi sa danasnjeg stanovista izgledalo smijesno, neukusno, blesavo ili glupo

07.04.2007. u 21:26 • 7 KomentaraPrint#

petak, 06.04.2007.

ima zivih :) nisam otvorio ovo cudo vec... pa tri mjeseca, ja mislim

06.04.2007. u 20:53 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 07.11.2006.

naravno da mislis :) ljudi inace volimo misliti da postoje stvari koje ne postoje... recimo, romanticna jesen ili ljepota prirode koja umire... kako moze nesto tako tuzno kao sto je jesen, biti romanticno... ili smrt lijepa...
vjerujes u djeda mraza jer vjerujes u nesto ljepse, bolje, nesto sto jos nisi vidio, nesto zanimljivo i zagonetno... ne ti, ne ja, vec smi mi :)

sve je to posljedica ljudske zelje za vecim, boljim, za visinama... ovaj stremi ka Mjesecu, onaj dalje ka svemiru, onaj bi da odgonetne tajnu smrti i zivota, a ovaj zeli vladati istim... jeste li znali da oni veliki i visoki americki neboderi nisu slucajno onako visoki i nebu bliski... naime, u protestantskoj religiji, koja je dominantna na sjevernoamerickom tlu, postoji stanovito vjerovanje da se priblizavanjem nebu priblizavas samom Bogu... pa cak i postajes neka vrsta polubozanstva... nisu slucajno uredi svih vodeckih ljudi korporacija koje su izgradile one nebodere, bas na vrhu svakog nebodera... dakle, ti si jedna vrsta Boga, jer ti si gore a svi drugi su ispod tebe...
pomijesali smo ambiciju sa pohlepom...

to je covjek, ni nebo mu nije granica, vec svemir koji nema granice... lijepo rece gospodin Albert, ljudska glupost i svemir su jedine dvije beskonacnosti, mada za svemir nije siguran...

citav zivot stremis ka nekom savrsenstvu a na kraju shvatis da si se savrseno zajebao... sto bi se reklo, svi umiru a samo rijetki zaista i zive... necu sad filozofirati sto je to mozda, eventualno, smisao zivota jer onda sam samo obicni covjek koji stremi ka nepoznatom :) ali pretpostavljam da je dovoljno uzeti ono sto ti zivot pruza... mozda je sve jako jednostavno, mahnes djeda mrazu i zagrlis voljeno bice pored sebe... isto ono nesavrseno, naporno ali zanimljivo, dosadno ali simpaticno bice koje volis..

grijalicu za duge hladne noci :)

07.11.2006. u 13:51 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.11.2006.

pahulje :)

tesko... da bi pahulje inspirirale covjeka, on mora imati negdje u pozadini misao kako i ko ce ga ugrijati kada pahulje napadaju i naprave onaj hladni bijeli pokrivac...

ja eto, nemam tu grijalicu :)

mada je sad kisa, trenutno... a ja tu sjedim, kao pokusavam nesto raditi ali ne ide... ona dosadna, sitna, kisa... kad sam bio mali, seka i ja smo obozavali kupiti koju vrecicu smokija, sjesti na balkon, pokriti se dekom i dok jedemo smoki viriti ispod dekice i smjeskati se djacima koji bas idu u skolu... ogrnuti kabanicama, sa kisobranima u ruci, gacaju po mokroj cesti i travi... a mi smo svoju dnevnu skolsku obavezu vec odradili :))

to je kisa za mene... ili onomad kad sam kod bake sjedio na njenom drvenom wc-u na verandi i brojao kapljice na prozoru wc-a... a iza mutnog stakla uz neko brdo penjali su se ljudi i isli u svoje, sada vec nepostojece, selo... ni ljudi, ni sela, ni bake vise nema..

sad je tu samo ova dosadna kisurina i posao koji ceka, mene, bem mu sve :)

tuzna je ova jesen, ali i romanticna... ide zima, bozic, nova godina, ide djed mraz... ajd se kladimo da mu se svi radujemo, jos vise od kako znamo da ne postoji :)

a tuzan sam i ja... da ga ebes, tuzan...

06.11.2006. u 11:53 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 01.11.2006.

:) jesam, ziv sam samo eto, malo, prazne glave :)

01.11.2006. u 20:00 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 26.09.2006.

..

otac je kuca koja se gradi

...a, on kaze:

"Sijaj lijevo, sijaj lijevo, jebo te bog."

"On" je moj otac, a scena se odigrava na camcu, u Cavtatu, godine i neke, kad ja, u kupacim gacicama bordo boje, sa strasnom erekcijom, veslam svog oca i njegovu njemacku koku, kojoj kroz bikini vire dlake, a ja umirem od zelje...

Ja jos ne znam da ce se "ON", moj otac, ubiti za par mjeseci, meni je lijepo - prvi put u zivotu lijepo...

...jer, tog proljeca se moj otac rastavio od zene koja me je, iz samo njoj znanih razloga, mrzjela toliko da me je cak dovela do te faze da sam i ja, skoro, poceo mrziti nju.

...spakovao je stvari u jedan jeftini, kartonski kofer, poljubio moju sestru Mirnu, uhvatio me za ruku, zaplakao i rekao:

"Idemo, sine. Ti i ja."

Uselili smo se u Kranjceviceva 9/4, stancic od trideset i osam kvadrata, gdje sam ja, prvog dana, namontirao svoj Suprahon gramofon, kupio singl Beatlesa, sa pjesmom Hey Jude, i zamolio tatu da slusa sa mnom...

On me zagrlio, pravio se da mu se svidja pjesma, a onda rekao:

"Umoran sam sine, strasno sam umoran. Hajde i ti sada spavati."

(A bilo mu je tek cetrdeset i jedna godina.)

Ujutro mi je napravio caj i sendvice sa kokosjom pastetom i ja nikad vise u zivotu nisam okusio nista ukusnije.

Otisli smo te godine u Cavtat - bolje reci, on me je natjerao.

...sad sam tu gdje jesam: pored Cavtata, u Ljutoj, sa Engleskinjom po imenu Prudance, a moj otac je toliko ponosan sto sam uhvatio koku, pa gazdi Mati kaze da je sve na njegov racun, da ce se uskoro vratiti, da ja nista ne brinem...

...i pijem Lederer pivo i strasno se bojim ( iako vec nisam junfer, jebo sam na redaljku Razu na Gorici), posto nikad nisam poljubio curu...

...vraca se on, sav blistav i lijep, a, bogami i Njemica dobra k'o dobra, hoce da plati:

"Sta je bilo?"

"Dvaput skuse, dvije salate, dvije Pepsi i dvadeset piva."

"Ko je popio dvadeset piva?"

"Vas mali."

"Jesi li ti popio dvadeset piva?"

"Ne znam, tata, nisam brojao."

"Idi, kupaj se..."

"Zasto?"

"P'jan si."

"Nisam, tata..."

"Nisi pijan nakon dvadeset piva?!"

...procice par dana, a ja cu se, u satoru, pored Prudance, probuditi od silne galame:

moj otac, s isukanim nozem, hoda po kampu i okuplja ljude u hlad, da im se ne desi ono sto se i njemu desilo, da ga je potrefio "toplotni udar"...

...placem i molim ga da spusti noz, a on mi stavlja hladne obloge na glavu:

"Ne boj se, sine, nista se ne boj - tata te, tvoj tata te cuva."

Za pola sata su stigla ambulantna kola iz Dubrovnika - htjeli su mog oca, na silu, strpati u auto, a ja sam rekao da prvo trebaju ubiti mene prije nego sto to urade...

...tata nije htio primiti injekciju za smirenje sve dok meni nisu dali "laznjak", s destilovanom vodom, a onda su ga odveli...

Proslo je tri mjeseca i ja svakog utorka i cetvrtka idem u bolnicu da posjetim svog starog. Nosim one pizdarije koje se obicno nose po bolnicama, pricam suplje rijeci covjeku kojeg volim najvise na svijetu:

"Sve ce biti u redu, tata - samo ne brini. Sve ce biti u redu, vjeruj mi."

Grli me vrelom rukom i kaze:

"Sine, samo me izvadi odavde. Daju mi stalno neke injekcije - ja ih pitam "Zasto?", a oni mi kazu: Da ti istjeramo to ludilo iz glave. "Molim te, sine, izvadi me odavde."

"Hocu tata, hocu tata..."


* * *


Nisam tada uspio, tata - mozda sam bio premlad ili sam te previse mrzio sto si me ostavio samog, sto mi vise nikog na svijetu nije bilo da mi kaze kako da veslam, sto sam zaboravio tvoj glas, sto samo cuvam tvoj sako i mirisem te jer si ti moja kuca koju gradim.

(Nadam se da ce neko, jednom, od mojih bijednih ostataka napraviti uspomenu.)

d.

26.09.2006. u 11:33 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 06.09.2006.

evo

Premalo sam uživao u proljetnim pljuskovima
i zalascima sunca.

Premalo sam se naslađivao ljepotom starih pjesama
i šetnjama na mjesečini.

Premalo sam se opijao vinom prijateljstva
mada na zemlji jedva da je bilo zemlje u kojoj
nisam imao barem dvojicu prijatelja.

Premalo sam vremena odvajao za ljubav
kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme.

Drugi put bih znao neuporedivo više
da uživam u životu.

Drugi put bih znao.

06.09.2006. u 22:48 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 04.09.2006.

Mnogo samujes i dugo cutis sine moj, zatravljen si sa snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, spustene vjeđe i glas kao skripa tamnickih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj.

- Sta si vidio u ljetni dan, sine moj?
- Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vjecno, a covjek slab i
kratkovjek.
- Sta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
- Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vjecna.
- Sta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
- Vidio sam da je ovaj zivot stvar mucna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesrece, da zivjeti znaci slagati varku na varku.
- Hoces da usnes, sine moj?
- Ne, oce, idem da zivim.

shvatices :)

04.09.2006. u 22:04 • 3 KomentaraPrint#

Kud sam ja sve lutao?
Kud su padale moje teznje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i grijesio u zivotu!

Kako da vam kazem kad to i rodjeno moje sjecanje zaboravlja! Oholost me je nosila kao vjetar. Oganj kojim mi je sagarala dusa nije me izjedao nego mi je davao snagu i zamah.

Na borbe svijeta ja sam gledao kao sto se s vedra visa gleda na magle koje se nadvijaju po dolinama.
Bio sam nijemi, oholi gost zivota.

i dolutah pomalo... :)

04.09.2006. u 11:04 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< travanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

ako neko ima neko pitanje

moze me kontaktirati na mail martimy@hotmail.com